ŽIVOTINJSKI SVIJET
Prašuma, jezera i planinske livade u okviru nacionalnog parka su dom mnogim životinjama.
Za Biogradsku goru je zanimljivo da je srna autohtona vrsta i kod nas zaštićena, dok su jelen i košuta svojevremeno unijete sa drugih područja.
Ribe
– Dva najznačajnija vodena objekta za ihtiofaunu u nacionalni parku je Biogradsko jezero i rijeka Tara. U Biogradskom jezeru žive tri autohtone vrste riba: potočna pastrmka, gaovica i peš. U Jezero su unešene i dvije alohotne vrste: kalifornijska pastrmka i jezerska zlatovčica. Ove vrste nijesu alohtone samo za područje Biogradske gore, već i za područje Crne Gore, pa i šire. U kontaktnim vodama rijeke Tare nađene su sljedeće autohtone vrste: potočna pastrmka, lipljen, mladica, potočna mrena, gaovica, skobalj i peš.
Vodozemci
– Od vodozemaca koji nastanjuju prostor Parka, prisutni su: grčka žaba (balkanski endemit), šareni daždevnjak, velika krastača, zelena krastača, gatalinka, planinski mrmoljak i mali mrmoljak
Insekti
– Utvrđen je bogat svijet tvrdokrilaca, dnevnih i noćnih leptira, kao i insekata vodenih staništa. Visokoplaninske livade i pašnjaci su puni skakavaca koji predstavljaju osnovnu hranu zmijama, drugim gmizavcima, a i pticama u periodu podizanja mladih. Zaštićeni insekti su: šumski mravi, jelenak, nosorožac, a od leptira: apolonov leptir, lastin rep i jedarce.
Gmizavci
– Zaštićene vrste gmizavaca na prostoru Parka su: barska kornjača, sljepić, zidni gušter, planinski gušter, sivi gušter, barska bjelouška, rječna bjelouška i smuk. Treba istaći i prisustvo globalno značajne vrste zmije šargan.
Biogradska gora - dom vodenog večernjaka
(Myotis daubentoni)
Vodeni večernjak je mala vrsta slijepog miša iz familije Večernjaka (Vespertilionidae).
Njeno jedino, do sada zabilježeno stanište u Crnoj Gori je NP Biogradska gora. Tu se skriva porodiljska kolonija ovog slijepog miša, koja je našla mir za odgajanje svojih mladunaca u šupljinama starog drveća.
Svoju koloniju, ova vrsta svakih 2-5 dana, premjesti u neku novu šupljinu, što im staro drveće Biogradske gore i omogućava. U predvečerje, možete ih uočiti kako lete duž ruba šume i polako se spuštaju tik iznad površine vode. Mirna vodena površina Biogradskog jezera bez vegetacije, omogućava im da registruju insekte.
Plijen hvataju direktno sa vodene površine služeći se letnom repnom membranom ili nogama. U stanju su da uhvate velike moljce, noćne leptire pa čak i malu ribu koja pliva po površni vode, ali najčešće se hrane dugonogim komarcima, običnim komarcima, insektima koje nazivamo vodenim cvjetovima, biljnim vašima i dr. i na taj način regulišu brojnost noćnih insekata.
Ptice
– Predio Parka kao i okolinu, naseljava veliki broj ptica. Preko planine Bjelasice prelazi koridor seoba ptica sa sjevera na jug i obratno. Neke od registrovanih ptica u Parku su: suri orao, sivi soko, soko lastavičar, vjetruška, sova ušara, šumska sova, tetrijeb, patka, djetlić.
Sisari
- Međusobni odnosi između svih grupa sisara dobro su uravnoteženi, pa svaki poremećaj u jednoj dovodi do promjene i u drugoj kariki lanca. Od sisara su prisutni: obični i šumski puh, poljski i šumski miš, zec, vjeverica, jež, slijepa krtica, planinska rovčica, vodena rovčica, jazavac, lasica, kuna, srna, jelen, lisica, vuk, medvjed. Među rijetkim, endemičnim, ugroženim vrstama se nalaze vidra i sve vrste slijepih miševa.
