KULTURA
Šire područje nacionalnog parka Biogradska gora ima dugu i bogatu istorijsku i kulturnu prošlost sa značajnim spomenicima, naročito srednjevjekovne istorije (tragovi slovenske pismenosti, sakralna arhitektura, fresco slikarstvo), dok se za centralnu zonu Parka vežu neistraženi arheološki lokaliteti, tradicionalna arhitektura u katunima i narodne rukotvorine lokalnog stanovništva.
ARHEOLOGIJA
Na padinama Bjelasice, u zaštitnoj zoni Parka, ostaci i brojni toponimi srednjevjekovnog grada Brskova, svjedoče da je ovo naselje bilo, ne samo središte istoimene župe, već i veliki rudarski i trgovački centar.
Iskopine na površini i ostaci zgrada za stanovanje na lokalitetu Šiška, ukazuju na prisustvo rudara Sasa iz rudnika Brskovo. U rudniku Brskovo, kod Mojkovca, u zaštitnoj zoni Parka, rudarska aktivnost odvijala se još u XIII vijeku. U istom periodu je u blizini rudnika radila i prva kovnica srebrnog novca.
U nacionalnom parku i njegovom užem okruženju konstatovano je više lokaliteta sa nekropolama. Obzirom da nijesu arheološki istraženi, ne može se sa sigurnošću precizirati kojem periodu pripadaju: Bardov do, Sjerogošte, Kraljevo kolo, Ganovača, Mican, Gradac, Svatovsko groblje.
NARODNO GRADITELJSTVO
Narodnu arhitekturu Biogradske gore karakterišu brojni katuni, sezonska stočarska naselja okolnih sela, formirana u okolini prašumskog rezervata nacionalnog parka.
Katuni, tipični za planinske predjele, nastali su uglavnom u dolinama i uvalama planine Bjelasice, sa bogatim pašnjacima, gdje ima dovoljno izvorske vode. Njihovu strukturu čine kolibe brvnare i prateći objekti telećari, mljekari, torovi i staje za stoku.
Kolibe za stanovanje su pravljene od prirodnih materijala: drveta, kamena i slame. Uglavnom su pravougaone osnove sa ognjištem na sredini i zemljanim podom.
Savardak, najstariji objekat za stanovanje u bjelasičkim katunima, danas se rijetko može vidjeti.
Neki od najpoznatijih katuna su: Goleš, Vranjak, Riva, Rupe Ravanjske, Šiška.
LEGENDA o nastanku Biogradskog jezera
U davna vremena, na prostoru Biogradskog jezera bila je ravnica okružena šumom, a usred livade postojalo je gumno gdje se vrhlo žito. Zemlju je obrađivala samohrana majka, koja je podizala dva nejaka sina. Ostavši rano bez muža, sama je radila teške poslove na imanju, da bi prehranila djecu. Boreći se često sa siromaštvom, mučila se kroz život, dok sinovi nijesu stasali da je odmijene.
Došlo je i vrijeme da se zemlja podijeli među braćom. Kako se nijesu mogli dogovoriti koji će dio livade kome pripasti, nezadovoljna braća su se posvađala. U nastupu obostrane srdžbe i gramzivosti, mlađi brat ubije starijeg na gumnu usred imanja. Vidjevši tragediju, majka u očaju prokune mlađeg sina rekavši „Kad se ovo desilo, dabogda se sve u vodu pretvorilo!“ Tako i bi. Plodno zemljište poplavi voda i stvori se jezero. Gumno na kojem je došlo do ubistva i danas se pri niskom vodostaju nazire kao kameno okruglo ostrvo, koje podsjeća na legendu o nastanku jezera.
