Biogradska Gora

Kulturno-istorijsko nasljeđe

Kulturno-istorijsko nasljeđe

U centralnoj zoni Nacionalnog parka Biogradska gora svjedočanstva materijalne kulturne baštine vezuju se za neistražene arheološke lokalitete i tradicionalnu arhitekturu u katunima, dok je bogatstvo zakonom zaštićenih kulturnih dobara skoncentrisano na širem području parka, u opštinskim središtima Kolašina, Mojkovca, Berana i Andrijevice. Kulturno-istorijsko nasljeđe Nacionalnog parka odlikuje krajnja neistraženost arheoloških lokaliteta i nevalorizovano i nezaštićeno specifično narodno graditeljstvo. Na padinama Bjelasice u zaštitnoj zoni parka, nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada Brskova, koji svjedoče da je ovo naselje bilo veliki rudarski i trgovački centar. Površinski iskopi i ostaci zgrada za stanovanje na lokalitetu Šiška, ukazuju na prisustvo rudara Sasa iz rudnika Brskovo. U Nacionalnom parku i njegovom užem okruženju konstatovano je više lokaliteta sa nekropolama. Kako nijesu arheološki istraženi, ne može se sa sigurnošću precizirati kojem periodu pripadaju: Bardov do, Sjerogošte, Kraljevo kolo, Ganovača, Mican, Gradac, Svatovsko groblje. Izvornu arhitekturu Biogradske gore odlikuje graditeljstvo brojnih katuna, sezonskih pastirskih naselja okolnih sela, formiranih ivicom prašumskog rezervata i njegove kontakt zone. Ova naselja, karakteristična za planinske predjele, formirana su uglavnom u prisojnim dolinama i uvalama planine Bjelasice, sa bogatim pašnjacima. Njihovu strukturu čine kolibe brvnare sa pratećim stočarskim objektima. Kolibe za stanovanje su građene od prirodnog materijala, drveta, kamena i slame, sa krovnom konstrukcijom na zarožje ili na dvije vode. Većina tradicionalnih pastirskih objekata i cjelina je napušteno i propalo, jer se ovdašnje stanovništvo sve manje bavi stočarstvom. S druge strane, autohtono graditeljstvo ovih krajeva uveliko nestaje i ekspanzijom savremene gradnje eko katuna.